Elektivno cijepljenje
Cijepljenje je postupak kojim u organizam unosimo mrtve ili modificirane mikrobne klice ili, češće, njihove dijelove, pomoću kojih potičemo imunosni sustav da stvori učinkovitu zaštitu od infekcije. Većina cjepiva unosi se intramuskularnom injekcijom. Dijelovi unesenih klica sami, ili uz pomoć dodatnih tvari koje zovemo adjuvansima, stvaraju na mjestu injiciranja upalnu reakciju, pa se unutar 48 h, obično već nakon prvih 6-8 h, lokalno pojavljuje crvenilo, zatezanje, osjetljivost, bolnost i oteklina. Katkada upalna reakcija bude i nešto šira, pa dolazi do prolazne pojave temperature, osjećaja slabosti ili bolova u mišićima. Inicijalna lokalna upala neophodna je da se pobudi prava imunološka raekcija. Ovu vrstu nuspojava nazivamo reaktogenošću.
Pojedina cjepiva imaju nuspojave koje svrstavamo u neželjene reakcije. Za neke znamo da su povezane upravo sa svojstvima cjepiva, a za neke znamo samo to da se pojavljuju vremenski vezano uz određena cjepiva, iako je mehanizam nerazjašnjen. To procjenjuje liječnik prigodom pregleda prije cijepljenja koji je obvezna radnja ne samo kod problematičnih, već i kod rutinskih cijepljenja.
Ako liječnik nakon temeljitog pregleda i, po potrebi, kožnih testiranja zaključi da je rizik cijepljenja znantno manji od rizika necijepljenja, može pristupiti cijepljenju pod nadzorom.
Primjenuje se puna doza cjepiva odjednom, ili graduirano, u 2 koraka u razmaku od 30 min.
Nadzor traje 60 min.
