Testovi za određivanje plućne funkcije mjere brzinu zračnog protoka, plućne volumene, izmjenu plinova i funkciju respiratornih mišića. Osnovni testovi plućne funkcije uključuju spirometriju, bronhodilatacijski test i pulsnu oksimetriju.
Ovi testovi također daju uvid plućnu fiziologiju (funkciju) pa mogu poslužiti za brzo sužavanje diferencijalne dijagnoze i upućuju na daljnju dijagnostičku i terapijsku strategiju.
Spirometrijaje bezbolna metoda kojom se mjeri kapacitet pluća i brzina protoka zraka kroz dišne putove. Kod izvođenja pretrage bitno je da osoba ne diše na nos, već da u cijelosti izdahne zrak iz pluća. Ukupno trajanje testa je desetak minuta. Test je potrebno izvesti 3 puta zaredom kako bi se postigla veća točnost rezultata. Medicinska sestra ili tehničar dat će vam plastični usnik (sondu) koji se za svakog pacijenta mijenja. Usnik je potrebno obuhvatiti usnama tako da jezik ne ulazi u otvor usnika, dok je nos potrebno zatvoriti kvačicom. Prema instrukcijama medicinskog osoblja disat ćete u usnik oslobađajući zrak iz pluća i ponovno udišući. Važno je da pacijent prilikom testa sluša naputak osoblja. Djeca već od dobi 6 godina mogu uspješno odraditi pouzdani spirometrijski test, a neka djeca mogu surađivati već od dobi 4-5 godina.
Bronhodilatacijski test podrazumijeva izvođenje spirometrije nakon inhalacije brzodjelujućih bronhodilatatora. Najčešće se radi o inhalaciji salbutamola. Rezultat testa se interpretira na temelju postignute razlike između prvog i drugog testiranja.
