Provokacijski pokusi

Provokacijski pokus hranom

Provokacijski pokus pouzdano razlikuje sumnju na ili subjektivno uvjerenje ili pozitivni laboratorijski nalaz preosjetljivosti na neku hranu od klinički značajne alergije što, u konačnici, oslobađa bolesnika nepotrebnih eliminacijskih dijeta koje narušavaju kvalitetu života i mogu uzrokovati pothranjenost.

Bolesnici dobivaju suspektni alergen iz hrane u titriranim količinama i u određenim vremenskim razmacima. Pokus se započinje dozom koja u većine bolesnika ne izaziva reakciju i nastavlja se postupno rastućim količinama hrane, najčešće u vremenskim intervalima od 30 min do postizanja punog opterećenja (standardni obrok) ili do pojave reakcije. Obično se test učini u 3 koraka. Budući da je alergen u hrani protein, količina kojom se vrši provokacijski pokus ovisi o količinskom udjelu proteina u testiranoj namirnici. Prati se pojava znakova preosjetljivosti i u pripremi drže antialergijski lijekovi.

Znakovi preosjetljivosti koju dokazuju alergiju na testiranu hranu jest pojava urtikarije, angioedema, pogoršanja atopijskog dermatitisa, rinoreje, bronhospazma, gastointestinalnih simptoma (grčevi, povraćanje, proljev) te, u konačnici, po život opasne anafilaksije.

Ne postoji zamjenski postupak.

 

Provokacijski pokus lijekom

Provokacijski pokus je jedini dijagnostički postupak kojim se pouzdano isključuje ili dokazuje preosjetljivost na inkriminirani lijek. Uvijek prethodno treba obaviti ekspertizu i kožno, i po potrebi laboratorijsko testiranje sumnjivim lijekom. Bolesnici dobivaju suspektni lijek u titriranim količinama i u određenim vremenskim razmacima. Pokus se započinje niskom dozom lijeka koja se postupno povećava, u vremenskom intervalu od 45-60 min, do postizanja pune terapijske doze ili do pojave prvih simptoma alergijske reakcije. Obično se napreduje u 3 koraka, slično provokacijskom pokusu hranom.

Reakcija preosjetljivosti očituje se pojavom urtikarije, angioedema, rinoreje, bronhospazma, gastointestinalnih simptoma (grčevi, povraćanje, proljev). Ne postoji zamjenski postupak jer je provokacijski pokus lijekom zlatni standard u dijagnostici preosjetljivosti na lijek.

Ako je pacijent doživio težu nuspojavu na neki lijek, poput Stevens-Johnsonovog sindroma ili DRESS-a (medikamentozni osip s eozinofilijom i sistemskim simptomima) provokacijski se pokusi ne izvodi već se pokušava iznaći alternativna terapija.